Nika

Malo drugačiji prosinac s Nikom

Dragi moji, došao nam je i taj prosinac – zadnji mjesec ove „grozne“ godine. Mjesec koji je trebao biti omotan lampicama, obojen u crveno i zlatno, našprican mirisima kuhanog vina i fritula. No, iako tome nije tako, nije 2020.-a kriva što je bila drukčija. Ipak, sjediš negdje ušuškan u svom domu, na putu za posao/s posla ili letimice listaš po ovom tekstu u pauzi između silnih obaveza koje imaš oko spremanja kolača i božićne trpeze. A to je već nešto, zar ne? To je već jedan razlog manje da ovu godinu nazivamo „groznom“. Tu si i imaš priliku udahnuti ovom danu novi život, odjenuti ovaj prosinac u novo ruho.

Ova godina je za mene bila najplodonosnija ikada iako se činila da će biti sve samo ne to. Ali i najizazovnija. Sve nas je zadesio drukčiji stil života, a jedan introverta kao ja, i kako ja od milja sebe volim nazivati „kućna životinjica“, jedva je dočekao komociju studiranja od doma. I tako moja malenkost svako ovo maglovito i hladno jutro provodi uz homemade kakao, svjetla božićnog drvca i predavanja u toplini svog doma. Konačno ove godine možda i završim fakultet – sada nema izgovora haha. U pauzama između predavanja zaletim se u kratku šetnju da protegnem mišiće, udahnem svježeg zraka i maknem se od iskušenja zvanog „pun frižider kolača“. Eto, još jedna pozitivna stvar ove 2020.-e godine, o kojoj puno promišljam ovog prosinca, a to je da nikada nisam bila toliko povezana s prirodom. Nikada me priroda nije toliko zvala kao u zadnje vrijeme jer sam shvatila da od sve te buke, vijesti kojima nam žele napuniti glavu i općenito jedne teške atmosfere jedino što nam preostaje je vratiti se sebi i miru prirode. Priroda uvijek liječi.

Unatoč mojoj naravi moram Vam reći da mi treninzi u onom klasičnom smislu jako nedostaju. Grupni fitness je, sada sam sto posto sigurna, način života. Čak i kada ponekad pomislim „uff kako mi se danas baš ne odrađuje taj trening“ čim uđem u dvoranu koža se naježi od energije. Vaše energije dragi moji vježbači. Osmijeh, pozitivan feedback to je najveća motivacija i vjetar u leđa nas instruktora. To je naše ZAŠTO radimo ovo što radimo i volimo to što radimo. Naročito kada je ta naša moćna atmosfera bila gotovo jedini razlog mog izlaska iz kuće i jedina mogućnost punjenja baterija. Međutim, ono što nikada ne nestaje je volja. Zato se jako veselim povratku u dvorane (koji će doći brzo kao što je i ova godina brzo prošla) jer znam da ćemo se svi vratiti supersnažni i superpozitivni. Kako su nam roditelji uvijek govorili kad smo bili mali: „još par puta odeš spavati i dolazi Djed Božićnjak“ tako ja Vama danas kažem: „još samo par puta odete spavati i doći će dan kada ćemo ponovno zajedno kukati na pjesmi broj 9 ili kada ću sa svojim Sh`bamicama organizirati najbolji party u Ilici“.

I tako…uskoro će nam stići i taj magični dan 01.01.2021. – dan kada većina misli da će se sve od prije izbrisati i da ćemo se probuditi u nekom drugom, lakšem snu. Moram Vas razočarati da nećemo, koliko god to zvučalo grubo. Međutim, pravo čudo se krije u tome da je sva moć u nama. I to je ono što je prekrasno. Sami možemo odlučiti da ćemo se u mnoštvu sadašnjih trenutaka koje svaki dan živimo fokusirati na nešto dobro. Ove godine najviše sam napredovala u nekom svom osobnom rastu, pročitala više knjiga nego bilo koje druge godine, ponovno počela crtati i kreativno stvarati, počela više vremena davati samoj sebi i više si ugađati sitnicama. Naučila sam živjeti lakše i prestala život shvaćati toliko ozbiljno. Neke stvari sam izgubila, neke sam pak dobila. Bilo je izazovno, ali još uvijek se nađe mjesta za sreću i zahvalnost. Tako da evo i Vama koji ovo čitate jedan mali zadatak: sjednite i razmislite malo o ovoj godini. Ne o tome kako su Vam vaši dragi ukućani išli na živce za vrijeme lockdown-a, nego o tome kako ih imate i koliko ih volite. Ne o tome kako ste se možda preboljeli ono čije se ime ne izgovara ( :P) već kako ste zdravi. Ne o svemu onome manje dobrome nego o tome kako imate priliku to promijeniti. I onda si kažite jedno veliko BRAVO! Bravo jer smo jaki i hrabri. Bravo jer ne odustajemo od sebe, podižemo imunitet zdravom hranom i online treninzima (jel’ tako??). Bravo jer ne odustajemo od života i punimo glavu samo pozitivom. Plešimo, pjevajmo, učimo nove stvari, veselimo se i budimo djeca. Jer to je bit prosinca, pa čak i ovog!

Želim vam svima sve najbolje i šaljem Vam puno zagrljaja barem na ovaj „dozvoljen“ način.

Tekst pripremila: Nika Jelić, trenerica Les Mills programa Shbama i Body Attack (predstavljen u izvornom obliku)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *