Arhiva oznaka: biciklizam

Preko 50

OTKRIJTE PRIČU DVIJE PRIJATELJICE I KAKO POSTATI FIT U 50-IM

Tracy Isaacs i Samantha Brennan, profesorice filozofije i dugogodišnje prijateljice, 2012. godine donijele su odluku – htjele su postići svoj najbolji fitnes rezultat do 50-te godine života! Pred njima su tada bile još 2 godine.

Iako su obje bile relativno aktivne tijekom života, željele su uspostaviti rutinu i osjećati se snažnije.U ovom izazovu odlučile su se posvetiti problematici koja ih je opterećivala duže vremena, točnije otkriti što to stvarno znači biti FIT. Ujedno, htjele su i doznati kako ostvarenje fitness ciljeva pomaže samoostvarenju i suočavanju s predrasudama, te koji je položaj žena u svijetu fitnessa.

Pokrenule su blog i dokumentirale svoje putovanje, a kasnije i objavile knjigu ˝FIT na polovici života: fitness putovanje feministica (Fit at Mid – Life: A Feminist Fitness Journey).

Iz redakcija SELFa – ženskog časopisa o vježbanju, zdravlju i ljepoti, razgovarali su s Tracy i Samanthom o njihovom izazovu, te kako se je promjenio njihov pogled na vježbanje.

Što vas je pokrenulo? Zašto ste se odlučile postati fit u svojim 50-ima?

TI: Sve je započelo s pitanjem Samanthe na Facebook-u – Kako bi bilo postići svoj najbolji fitness rezultat u trenutku kada napunim 50 godina života? Koje mjere koristiti? Fleksibilnost? Snagu? Brzinu? Gubitak kilograma? S obzirom da imamo dosta prijatelja filozofa, te volimo raspravljati o sličnim temama, pokrenuli smo teme, a Samantha je odlučila od toga napraviti projekt. Ja sam se samo priključila.

SB: U to vrijeme imala sam negativan stav o starenju. Mislila sam da će nakon ove točke to biti samo pad bez povratka. Onda sam odlučila postati fit, pa će i pad biti lakši. Do tada sam bila fizički aktivna, vozila bicikl, dizala utege, ali nisam imala neki plan.

Kakve vježbe ste koristili tijekom izazova?

TI: Pokušala sam mnogo načina, no našla sam se najviše u triatlonu, kojeg do tada nikada nisam probala! Nisam plivala godinama, niti vozila bicikl a i trčanje mi nije bilo blisko.

S vremenom se je sve promijenilo, osobito sam zavoljela trčanje. Sada, kada čitam svoje početne Blogove vidim koliko se je toga u meni promijenilo i koliko volim trčati. Sam se je pronašla u bicikliranju te se u njemu toliko usavršila da sada odrađuje velike ture poput one petodnevne od Toronta do Montereala.

Kako smo pisale blog, isprobavale smo svašta. Neke aktivnosti su bile dobre, neke ne. Npr. Kad sam probala Tai chi… koja greška za mene. No mojoj mami ide odlično!

Što za vas znači biti – FIT? Jeste li pronašli odgovor na to pitanje?

TI: Na početku cilj mi je bio izgubiti koji kilogram i oblikovati tijelo. U trenutku, kada sam se počela trenirati triatlon morala sam promjeniti i način razmišljanja, što je bio veliki preokret za mene. Kada sam fokus usmjerila na poboljšanje svojih rezultata u triatlonu, umjesto na kilograme počela sam uživati u aktivnosti i općenito biti zadovoljnija.

Promijenila sam i prehranu, na intuitivnu. Odlučila sam jesti kad mi se jede, što mi se jede.

SB: Ja sam krenula s fleksibilnosti i ravnotežom, a kroz sve aktivnosti uvidjela sam ne samo da mi pomažu u biciklizmu već i u životu općenito. Treba biti fit radi života, ne radi neke aktivnosti. Sad mi se čini da mogu probati sve jer imam bazu i uvjerenja koja podržavaju da probam sve. Jedan dan sam jedrila u malom čamcu, kad sam ga izvlačila van, jedan momak je dotrčao i pitao “trebate li pomoć'”. Bilo je lijepo reći “lijepo od vas, no u biti i ne trebam”. Više u biti ne razmišljam da li ću probati nešto novo i što ako to ne mogu napraviti.

Da li ste se bavili s nekom aktivnošću i iznenadili da vam se je sviđalo?

TI: Triatlon. Do kraja već sam bila skroz u tome. Imala sam dva bicikla, i jako volim tranzicijske dijelove – prelazak iz jezera na bike. Treniram samo vani, ne unutra. Tako imam bolji osjećaj. Pitam se što će biti kad ostarim? Ništa me tako ne puni energijom kao triatlon.

SB: Za mene je skroz novo bilo veslanje. Usitinu ga volim, no nisam ga mogla uklopiti u svoj raspored. Iznenadila sam se i s time koliko volim Cross Fit. Sviđa mi se isprobavati nove stvari i otkriti da sam dobra u njima. Otišla sam npr bacati sjekire s prijateljima i pobijedila! Bila sam u šoku.

I sada šest godina kasnije, kako se držite od početka eksperimenta?

SB: Shvatile smo obje da je fleksibilnost u rasporedu ključ svega. Za vrijeme trajanja projekta bilo mi je teško jer su mi roditelji bili bolesni, a imala sam i smrtni slučaj u obitelji. Puno sam bila fokusirana na obitelj i nisam mogla samo skočiti na bicikl i otići. Moram se dodatno potruditi da organiziram vrijeme. Bolje planiram vrijeme, tako ovaj vikend putujem s grupom bloggera.

TI: U početku sam imala dosta slobodnog vremena na fakultetu, a sad sam suradnik Dekana. To iziskuje više vremena i planiranja da sve stignem, kao npr plivanje. Nekad sam išla u 6h ujutro, a sad je to nemoguće. Izgubila sam ugodni ritam, no popodne dižem utege, a trčim rano ujutro. Nedjeljom se pridružim ekipi koja trči na duge staze. To mi je prekrasno iskustvo i jedan divan doživljaj, trčati s grupom ljudi koja ima iste interese i onda otići na doručak. Nekad se družimo i organiziramo polu maratone… Za vrijeme ovog izazova priključila sam se triatlon klubu, i naučila razne načine vježbanja.

Da li je izazov donio odgovore na pitanja o fitnessu kao problemu feminizma?

SB: Problem je u tome što se sve vrti oko izgleda. Kada to uspijete maknuti na stranu i vidjeti druge benefite vježbanja, tek tada osjetite njegov utjecaj na vaš život! Osjetite promjenu u odnosu prema drugima i percepciju svijeta oko vas.

Također, zanimljiva stvar je osjećaj povezanosti i zadovoljstva koje se stvara između vježbača i postignutih ciljeva. Vježbanje nam pruža zabavu, osjećaj vlastite vrijednosti i samopouzdanja te oblikuje način na koji vas ljudi doživljavaju.

Za više iskustava i informacija posjetite njihov Blog: https://fitisafeministissue.com/

Izvor: https://www.self.com

Preveo: Nikola Dino Badovinac, trener

Uredila: Klara Benko, promocija zdravlja