Arhiva oznaka: blagdani

Branka

Malo drugačiji prosinac s Brankom

Vozim gradom i zateknem se da panično provjeravam koji je datum u rokovniku, google kalendaru, svom smart watchu … bilo gdje da se mogu sjetiti da piše datum… nekako pusto, nekako sporo, nekako lazy, a opet tu i tamo zabljeskaju lampice, proviri koji Orašar u stavu MIRNOOO…u izlozima razne Bozične priče… pa daaa, ove godine je malo drugačiji prosinac… Nedostaje ona adventska vreva, onaj predblagdanski šušur ali opet, prošetati mirnim gradom, zaviriti u okićene kutke gdje svaki skriva svoju bajku, s Bebanom hraniti golubove na trgu, kod stričeka kupiti vruće kestene i u miru grickati baš u doba godine kad je to inače nezamislivo -apsolutno mi se sviđa takav prosinac… i to je u redu!

Većina nas se predala letargiji usporenog života u doba Covida, pod parolom “I ovo će proći”…nehajno pod isto podvlačimo i izgovore za pokrenuti se i čak izgovore za uživati u malo drugačijem prosincu.

Kod mene, kod nas doma, zapravo i više nego živo, aktivno i užurbano. Naučili smo još proljetos, kad nas je sve strefilo prvo zatvaranje zbog epidemije, pa potres, a mi doma imamo malu bebu… brzo smo pokopčali i ovaj put -idealnooo za igranje nekih novih igara, maženje, “šetnje” brzim hodanjem uz kolica, kuhanje, svaki dan neki novi tip treninga, izlazak na snijeg, izučavanje lampica, glancanje čizmice za Sv. Nikolu, planiranje gdje staviti bor, a da Beban ne napravi kaos… postavljanje novih izazova…dapače, kakva letargija, dan nam je prekratak za sve što želimo.

Raditi se mora, “ići na posao se mora”, prvi posao- drugi posao, iz spavaće sobe Tata viče na Zoom tj.vodi trening njegovih profića preko aplikacije, Beban se taman naviknuo na vrtić…a sve drugo sa veseljem planiramo i složno odrađujemo..

Doslovno doma na papir stavljamo dnevne obaveze..npr. Mama: oko 5.30 buđenje, kava u tišini, već režem povrće za ručak sa slušalicama i mjuzom u ušima, pakiranje i prijevoz Bebana u vrtić, direktno u Polikliniku na posao, s posla brzinska nabavka, u hodu pregled play liste složene u mobitelu večer prije da bi za snimanje on-line treninga sve štimalo jer trema radi svoje; doma za to vrijeme stigli Tata i Beban i glade svoje gladne trbuščiće dok slažu na stol ručkić (možda dobra vila a možda i ne) pripremljen to jutro… uf tek je pola dana prošlo, a mi proživjeli već 3 života… Dan izgleda kao ubrzani niz malih sličica …

E , sad je došao meni najbolji dio dana…jedini preduvijet za izlazak u parkić i jurcanje po kvartu je da ne pada kiša. Malo usporavamo, gegamo se doma promrzlih noseva i prstića i primamo se svojih kutija s igračkama, slikovnicama, guralica, legića i to doslovno do iznemoglosti i padanja glave na jastuk.

Onaj odrasli dio mene nastoji sudjelovati, u ovom ludom mjesecu, u projektu sjajnog tima trenera iz našeg Mofita – svakodnevno kreiranje i on line održavanje treninga za našu aktivnu i fit zajednicu. Ljudi moji, u dvorani Stotka vam je prava mala produkcija, svakodnevno planiramo i preko Zooma se dogovaramo o izvedbi projekta, a sve to po uputama Stožera -sa minimalno susreta i izravnog kontakta se izmjenjujemo po rasporedu snimanja… za vas! Sjajno je biti dio takve zajednice…Tako i danas, u dvoranu stižem nešto ranije kako bih se zagrijala i dogovorila se sa gospođom Tremom da je sad vrijeme da napusti ovu dvoranu. Falite ljudi, fale vaši izrazi lica, osmjesi, stiskanje zubi, čak i krikovi…i one riječi ( ne-smijem-reći-koje) potiho upućene prema meni, u uvjerenju da čitam sa usana …dok dikiram tempo i vježbu!!!! Ali vratit ćemo se brzo u dvorane, jači nego ikad!

Uf, u povratku doma uspjevam odgovoriti na par porukica vezanih za projektić food bloga sa mojim predivnim kolegicama trenericama ( psssst, spremamo nešto ultrafino, ne propustite), ups pokoji bliz trač od seke koja je predaleke 2 ulice od mene …smišljanje ručkića za sutra…

Taj isti odrasli dio mene na trenutke žali za susretima sa roditeljima, sestrom i inače malobrojnim ali predragim ljudima …sve je to sada stavljeno na “hold” , radi njih, radi nas, ..ma znate i sami …

Stižem doma na kupanac, onaj čarobni dio večeri kada mali zmazanko postaje mirišljavi slatkiš upakiran u piđamicu sa likovima patuljaka i Djedicinih sobova … sklopili smo dogovor, naše kućno vijeće je odlučilo da ovaj vikend slažemo lampice na balkon, pečemo šarene božične kekse i idemo u šetnju u predivni Samobor.. Mmmm božične slastice su predmet mojih kulinarskih maštarija i zauzimaju najviše mjesta u mojim skicama i bilješkama koje pomalo postaju recepti…A ovaj vikend je i dugo očekivani kvartalni sastanak, pogodi…Zoom sastanak iz središnjice … Les Mills trenera radi edukacije koju njegujemo i predstavljanja novih, da da NOOOOVIHHH koreografija.

Tko je rekao da iz kalendara treba 2020.-toj istrgnuti prosinac??? Hej, ma dodaj još listova u taj isti prosinac jer je zaista ovo malo drugačiji prosinac – jako dobar prosinac.

Možda nas on podsjeti onih istinskih razloga zašto slavimo Božić, možda nam ukaže na iskonske vrijednosti odnosa među ljudima, možda nas nauči poštovati vrijeme i svaku “kućicu”u kalendaru, možda nas navede na zaključak zašto želimo ostati /postati aktivni .. možda nam je već objasnio zašto moramo čuvati svoje zdravlje i zdravlje drugih…

Ljudi, ma sretan vam prosinac i vidimo se brzo!

Tekst pripremila Branka, trenerica BodyPumpa i GRITa (predstvaljen u izvornom jeziku)