Arhiva oznaka: motivacija

IMG-20191115-WA0017

Zoran Kos – naš član, triatlonac u pripremi za svoj 3. Ironman

Obično nakon treninga vježbače pitam što žele postići i zašto su odabrali baš taj trening. Tako sam za vrijeme jednoga i pristupila Zoranu. Međutim njegov odgovor bio je daleko od uobičajenog. Samo sam ga pogledala i rekla: “Svaka čast, tu smo za podršku”. I tako je nastao ovaj intervju…

Danas vam predstavljamo Zorana Kos, triatlonca koji se priprema za svoj 3. Ironaman u Italiji slijedeće godine u rujnu.

Klub: Koliko se dugo baviš sportom?

ZK: Slobodno mogu reći da se sportom bavim jako dugo: od osnovne škole, kroz srednju, ali sve je to bilo traženje i istraživanje. Krenuo sam sa veslanjem, pa malo tenisa, haklanje košarke po kvartu, te malog i velikog nogometa. Tijekom Domovinskog rata često sam jurio s crte bojišnice na hakl, legendarni Keglić, te kasnije na Jelenovac.

Kako sam bio pripadnik antiterorističke Vojne Policije, svakodnevno sam radio na održavanju i podizanju fizičke pripreme. I tako su me život i posao odveli u Madrid gdje sam pronašao svoju ljubav u trčanju! Već tada sam uspostavio neke kontakte u Zagrebu, s atletskim klubom Sljeme i po povratku odmah sam se priključio i počeo sa treninzima. I evo ta ljubav prema trčanju i dan danas postoji, samo je sve jača i jača.

Klub: Koje su tvoje omiljene sportske aktivnosti koje trenutno prakticiraš?

ZK: Na prvom mjestu to je trčanje, ali polako, unazad tri godine počeo sam se baviti i triatlonom. Triatlon je priča za sebe, tri sporta unutar jednog. Svaku disciplinu trebaš trenirati odvojeno i na kraju sve to ukomponirati u jedno.

Klub: Kako to da si se prijavio za Ironman-a?

ZK: Ovo sad je treći Ironman. Prvi se dogodio prije tri godine na koji sam otišao onak “pa ja to mogu, malo bum nekaj plival, vozil bajk, u trcanju vec jesam”…i idem. Danas mogu reći da sam sretan što sam uopće preživio taj prvi! Drugi je bio mrvicu bolji, malo više treninga…i popravak rezultata. A treći…jedna moja draga prijateljica počastila me startninom (koja uopće nije mala), a ja sam čvrsto odlučio da ću se za taj, koji je tek za godinu dana, ozbiljno pripremiti. Tako sam odlučio svoje treninge odrađivati na dvije lokacije, MOFIT i adidas Sports Studio.

Klub: Pojasni, molim te, što te sve čeka na toj utrci, za one koji ne znaju što je to Ironman?

ZK: Ironman, dolazi od engleske riječi Iron, što je u doslovnom prijevodu, čelični čovjek i upućuje na izuzetno zahtjevnu fizičku pripremljenost, pa čak i mentalnu da se u vremenskom limitu završi utrka. Udaljenosti u dugom triatlonu su plivanje 1800 metara, zatim bicikl u dužini od 180 km i na kraju trčanje maratona u dužini od 42,195 metara.

Klub: Uistinu impresivan i ozibljan cilj! Svaka čast.

Klub: Kako to da si odabrao obje naše lokacije za treninge (što nam je naravno drago!)?

ZK: Na prijedlog prijatelja krenuo sam najprije u MOFIT, zaljubio sam se odmah. Trebao mi je samo mali poticaj da se pokrenem, dođem i vidim. Predivan prostor, uredan, osoblje ljubazno. Blizina mog stanovanja odigrala je ulogu da dolazim u MOFIT. Uz kavicu, listanje Facbook stranica naletio sam i na adidas Sports Studio, koji je eto baš petkom u ponudi imao Spinning u vrijeme koje mi idealno odgovara.

Klub: Ima li uopće perioda kad nisi aktivan?

ZK: Na ovo pitanje odgovorit ću kratko – nema! Kad imaš kućnog ljubimca, Aljaškog malamuta koji traži šetnje i po nekoliko puta na dan i uz sve druge aktivnosti, jednostavno nema odmora. Odmaram se uz kuhanje koje me opušta i gitaru.

Klub: Koliko vježbaš tjedno i koje vrste treninga biraš kako bi se pripremio za Ironman-a?

ZK: Treniram svaki dan. Ujutro malo manjim intenzitetom, a navečer je za sada samo trčanje. U jutarnjem treningu više se baziram na jačanju cijelog tijela, plankovi, čučnjevi s opterečenjem, vježbe na balans dasci. Svaki drugi dan ubacujem i vožnju bicikla na trenažeru, te petkom Spinning u adidas Studiu koji mi je šlag na tortu na kraju tjedna. Uglavnom pratim, koliko je to moguće, treninge trčanja s glavnim trenerom AK Sljeme, Draganom Janković. A nedjelja je rezervirana uglavnom za odlazak na Sljeme, zimsku ligu Lagvić.

Klub: Kakva je tvoja prehrana?

ZK: Ne pratim nikakve posebne programe prehrane, jedem normalno, kak bi se reklo, hranim se sezonski.

Klub: Da li je tvoja prehrana i inače takva ili samo kad se spremaš za utrke?

ZK: Prehrana mi je uglavnom ista, nema nikakve razlike prije utrke ili nakon. Tijelo i organizam su se već naviknuli na takvu vrstu prehrane.

Klub: Kako izgleda tvoj dan?

ZK: Jutarnja šetnja sa Čerom, Aljaška malamutica…priprema i kuhanje ručka, kava sa kćerkom i malom unučicom koja je moje novo nadahnuće, novo osvježenje u životu. Odlazak u MOFIT…ručak, kratki predah od nekih pola sata, obično je to uz gitaru…pa opet šetnja…te priprema i odlazak na poslijepodnevni trening.

Klub: Rekli bismo sve pomno isplanirano!

Klub: Kako sve stigneš?

ZK: Kad si u mirovini imas malo više vremena za svoje ciljeve. Ali i obitelj je tu, treba prvo njih sve namiriti, doručak, ručak..ali uz malo organizacije sve se stigne.

Klub: Koji benefite najviše prijetiš na sebi kad si redovito aktivan?

ZK: Osječam se zadovoljnim, ispunjen mi je dan nakon svakog treninga, zdravlje je na vrhuncu, stalno sam nasmijan. Osim toga upoznao sam kroz sport masu novih i divnih ljudi.

Klub: Da li je tvoja obitelj aktivna i vježbaju li? Jesi li i nijh zarazio?

ZK: O da, supruga Danijela prati me u stopu, nemreš nikam pobjeć. Šalim se, naravno, i ona je u AK SLJEME i ona je u istom triatlon klubu. Krenula je, odradila svoj prvi polu Ironman…i uz sve to velika mi je podrška na svim mojim putešestvijama.

Klub: Treniraš druge ljude, što misliš da je glavni pokretač da krenu vježbati?

ZK: Mislim da su upravo klubovi, škole trčanja, teretane, grupni treninzi potaknuli pojedince da se pokrenu. Jednom kad dođu i probaju, dio njih se zakači…ali to treba bit popraćeno dobrim programom, kvalitetnim kadrom trenera, voditelja. U početku ne treba pretjerivati, sve kreće lagano, bez pritiska i bez prevelikih ciljeva. Najsretniji sam kad vidim da ekipa nakon treninga ostane na piću, komentiraju…upoznaju se i na taj način sami sebe motiviraju, guraju u nove pobjede i redovite dolaske na trening.

Klub: Što smatraš da je potrebno imati da ostaneš aktivan i vježbaš?

ZK: Volja, želja i disciplina. Brinuti o sebi, svom zdravlju i tijelu. Potrebno je odvojiti dnevno svega 15ak minuta za sebe…život će ti biti puno kvalitetniji.

Klub: Hvala ti Zoran, na ovom razgovoru i na prilici da te podržimo u pripremama. Uz tebe smo, sretno!

Pripremili: Domagoj Petrović i Klara Benko

vrijeme

Kako naći još malo vremena u danu

Laura Vanderkam* autorica je mnogih radionica na temu upravljanja vremenom. Ovaj tekst dio je njezinog predavanja na TED-u.

Većina Lauru doživaljava kao organiziranu, te da upravlja svojim vremenom. Međutim kao majka četvoro male djece rado bi i sama ponekad rekla da su oni krivi za njezino kašnjenje. Jednom je čak zakasnila na svoje predavanje o upravljanju vremenom! Ni ona sama ne poznaje trik kako imati više vremena u danu.

Često se ljudi pitaju kako naći još jedan sat u danu? Ako oduzmemo malo od svake aktivnosti, možemo dobiti ukupno 32 minute dnevno. No, tada ne gradimo život kakav želimo već kalkuliramo. A cilj JE IZGRADITI život gdje vrijeme radi za nas.

Laura je analizirala rasporede mnogih uspješnih ljudi: koliko spavaju, koliko vremena trebaju za putovanje na posao, koliko traje njihova pauza za ručak i sl. Jedna od sudionica istraživanja bila je uspješna direktorica koja je pri povratku s posla, otkrila je da je cijeli donji dio stana poplavio. Hitno je nazvala majstore, popravci su krenuli, nakon toga čistaćice i sve te radove je uredno upisala u raspored. Uz svoje dnevne obaveze ovom puknuću cijevi posvetila je dodatnih 7 sati svog vremena! Gotov kao da je našla svaki dan još jedan sat!

Međutim da ste je prije toga pitali da li ima viška vremena u danu vjerojatno bi rekla – Ne. Prema autorici isto nam pokazuje da je vrijeme vrlo elastično. Ne možemo povećati količinu vremena, no u raspored možemo smjestiti ono što želimo i što nam je bitno!

Rješenje je paziti na prioritete baš kao i na puknutu cijev u stanu – bez odgađanja i hitno.

Laura je također u okviru ovog istraživanja intervjuirala poslovnu ženu sa šestoro djece. Kad je stigla na razgovor rekli su “još je na trčanju, sad će”. Njezin interes za tu ženu postao je još veći. Kasnije u razgovoru joj je rekla “Sve što radim, svaka minuta, moj je izbor. Umjesto da nemam vremena za x,y,z, ja ne radim a,b,c, jer mi to nisu prioriteti!”

Ne imati vremena, često znači da nešto nije prioritet! Jer vrijeme je izbor.

Kad bi vam netko rekao “dat ću ti 500 kn pa oboji kosu u crveno” vjerojatno to ne biste učinili jer ne želite. No ako vam za isto ponude 50.000kn možda i hoćete.

Krive odluke nose posljedice. To je sigurno. No svi mi smo mudri ljudi, imamo snagu i mogućnost ispuniti svoj život lijepim stvarima i događajima koje želimo.

Kako se onda ophoditi prema prioritetima? Tako da znamo koji su, zar ne? Većina radi, na kraju godine, analizu prethodnih 12 mjeseci, traže područja za poboljšanje, dijelove gdje su bili uspješniji i sl. Međutim, bilo bi bolje isto raditi unaprijed!

Zamislite tako obrnuto, kraj je slijedeće godine i iza vas je fantastična poslovna godina. Koje stvari, njih 3-5, su vam pomogle da ta godina bude odlična? Isto možete napraviti za sve segmente života.

Ili možete zamisliti što biste napisali obitelji, koje tri stvari su vam pomogle u ostvarenju svojih ciljeva u prošloj godini?

Ako izvučemo par točki iz privatnih i poslovnih uspjeha, imat ćete 5-10 ciljeva za godinu!

Te ciljeve tada podijelite na manje korake: ako želite istrčati polumaraton, najprije možda trebate kupiti tenisice, upisati se u neki fitness klub i početi trčati. Onda razgovarati s nutricionistom o prehrani,..itd.

Najprije prioritete ubacujemo u raspored i tako ih rješavamo, baš kao i pukunće cijevi u stanu! Zadaci se unose tjedan dana unaprijed, ili prije nego je tjedan počeo. Petak popodne dobro je vrijeme za to jer smo opušteniji, ali i spremni fokusirati se na to kako se želimo razvijati.

Napravite 3 kategorije: ja, karijera, odnosi. Svaki od njih bi trebao imati nešto na listi. Najčeće se razmišlja o karijeri, o odnosima i sebi manje. ALI, dajte 2-3 stvari za svako polje i onda ih ubacite u raspored. Nekima će to biti teže, nekima lakše.

Bez da umanjujemo ičiju borbu, istina je da upisati tečaj pisanja nije isto kao brinuti za djecu i otići na tečaj pisanja. Ipak, slijedeća kalkulacija će vam pomoći i osnažiti vas za djelovanje:

Tjedan ima 168 sati (24×7) – to je puno vremena!

Radno vrijeme je 40h tjedno

Spavamo 8h dnevno ili 56h tjedno

Za sve ostalo ostaje 72h tjedno!

Čak i da radite više od 60h tjedno, još uvijek imate 52 sata za sve ostalo!

U 168h sati tjedno možete naći vremena za ono što vam je bitno. Želite imate više vremena s djecom, otići na predavanje, vježbati 3h i volontirati 2h – MOŽETE!

Imamo puno vremena, a u stvari i ne trebamo toliko. Npr. kad imamo vremena na raspolaganju pratimo češće društvene mreže, vučemo se po stanu, gledamo TV serije,…

A malo vremena možete koristi za male radosti. Npr. na putu prema poslu možete čitati, pauze na poslu uhvatite za vježbe disanja ili relaksaciju, hodanje do autobusa za pozitivne misli i sl.

Uvjerena je – vremena ima. Čak i kad smo zauzeti imamo vremena za ono što nam je važno. A kad se usmjerimo na ono što nam je uistinu bitno možemo izgraditi život kakav želimo.

Izvor: TED, How to gain control of your free time, Laura Vanderkam

Prevela: Klara Benko, trener i teraput

*Laura Vanderkam autorica je “Što uspješni ljudi rade prije doručka” (2013), i “168 sati: Imaš više vremena nego što misliš” (2010).

**TED je nastao nakon kongresa još 1984.g., neprofitan je i posvećen širenju ideja na području tehnologije, zabave i dizajna. Predavanja raznih predavača traju do 18min.